Najranije su mi uspomene povezane sa žalima, ribarskim mrežama,galebovima, rakovima i ribama raznim, kamenom, maslinama, suvom smokvom, rogačem, kaparom, slanim sardelama, jadranskom magistralom… Od tada je sve to kao kakav talisman nošeno u džepu, kao najintimniji dah pod pazuhom, kao krasne mirođije u nozdrvama i na jeziku..Kroz daleke krajolike uvijek u ivici oka izviruje zrno pejzaža osoljenog mediteranskog tkanja… Krajem devedesetih dok sam živjela u « velikom lepom belom gradu » Beogradu, duboko u kopnu skrivenog od juga, uspavljivala sam se često gutajući linije « Mediteranskog brevijara » Predraga Matvejevića, i uvijek kao prvi put a i kao sve je već moje i poznato..Od tada ta je knjiga kao pratsko blago u pohodima sa mnom i na svim mojim putovanjima prisutna. U isto vrijeme ne devedestdvojci se često vrtila pjesma benda u kom je moj stariji kolega sa Fakulteta Fizičke Hemije svirao bas gitaru. Kanda Kodža i Nebojša : « Mediteran hoću peške da pređem, bosim nogama, snagom mora i sunca..Mediteran noću po svetlu prepoznajem, slanim očima.. » Sve to mi ne da da dišem bez Juga i južine! Opet osoljen kamen i borove šume vladaju mojim nozdrvama, čujem galebove dok se nadglašavaju sa cvrčima. Baš te bube drevni narodi smatraju simbolom duše, novog rođenja. I krećem u eksperimentisanje bojom i linijom na papiru umjesto hemijskim elementima i zagonetnim jedinjenjima. Selim se iz labaratorija fizičko-hemijskog fakulteta u umjetničke ateljee Visoke Škole Likovnih i Primenjenih Umetnosti … Od tada, pogledom uprtim u zvijezdan nebo i more, sa osloncem na kamenu koji kao da gubi svoju tvrdu osobinu, bojim kutke poznatih i zamišljenih, posjećenih i nepoznatih gradova i ribarskih sela, suvozide obgrljenih maslinovim proplancima… Čarolija! Njegovim ljepotama ne vidim kraj.
Javno kačim akvarele kao dokaz i poziv za ljubav ka Srednjoj Zemlji, Mediteranu.
Zahvaljujem svima koji su prigrlili moj Mediteran, moju poslednju kožu i podržali me na svoje načine da živim svoj!
Do kraja ovog mjeseca, šarolike akvarele varirajućih dimenzija i još dosta toga možete vidjeti u kaldrmisanoj ulici na hercegnovskom škveru – tu sresti yanimljive ljude, moje kolege..Vidjet ćete! Dobrodošli u Umjetničku ulicu, Vase Ćukovića. Ma da! Tik iza stare željezničke stanice koja je vodila iz Zelenike do Gabele i nosila je druge čarobne priče…U sledećem pismu o tome kako ulica izgleda u jetnjem periodu od 19 do 24 časa..Evo djelića gdje su se smjestili akvareli o kojima vam pričam.
Vidimo se na kaldrmi ili u pismu iz ulice iste!
Laisser un commentaire